O mjestu Josipovac Punitovački

JOSIPOVAC PUNITOVAČKI – SELO U ĐAKOVŠTINI

Davne 1881., slovačko selo Josipovac, u srcu Đakovštine, utemeljio je veliki đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, a danas u njemu živi oko 800 stanovnika, većinom Slovaci.

Selo je smješteno u općini Punitovci, na sjeveru valovite Đakovštine, na početku prostrane ravni rijeke Vuke. Okružuju ga sela Punitovci sa sjevera, Jurjevac i Široko Polje s istoka, Tomašanci s juga te Gorjani sa zapada. U blizini su mu gradovi Osijek, udaljen 26 km sjeveroistočno, i Đakovo 13 km južno. Selo je položeno u smjeru sjever-jug, s dvije male bočne ulice i novim naseljem Drljak. Potpuno je spojeno s općinskim i župnim selom Punitovci.

OSNUTAK JOSIPOVCA – 17.siječanj 1881.

“Neka se pokuša, ali dvojim da će ti ljudi uspjeti” napisao je tada đakovački biskup J.J.Strossmayer na poleđini lista uvjeta i ugovora između Vlastelinstva i naseljenika.
No volja za životom i poznata slovačka radinost vidjela je samo uspjeh, obiteljski dom, obradivu plodnu zemlju od koje se može živjeti.

Punitovački župnik Stjepan Lukić (1946. -1951.) u svojoj spomenici Povijest slovačkog sela Josipovac opisao je pojedinosti koje nisu nigdje zapisane a saznao ih je iz razgovora sa starim Josipovčanima.
Doznao je da su se prvi josipovački Slovaci doselili vjerojatno oko 1850.godine u blizinu Orahovice gdje su radili u šumama grofa Gutmanna i osnovali su sela Zokov Gaj, Duga međa, Petrovo polje i Podrumina. Slovaci, rimokatolici izgradili su i prve kapelice, kupili zvona koja je trebalo blagosloviti. Kako je taj kraj tada pripadao zagrebačkoj nadbiskupiji trebalo je ići u Zagreb i nositi zvona nadbiskupu na blagoslov. To im je bilo daleko. Netko im je savjetovao da im je bliže otići u Đakovo i zamoliti biskupa J.J.Strossmayera da im blagoslovi zvona, jer on je veliki prijatelj Slovaka. Doista tako su i učinili i biskup Strossmayer im blagoslovi zvona. Zadržao ih je u kratkom razgovoru te je saznao gdje rade i čuo za teške uvjete u kojima žive. Biskup im je ponudio čišćenje krčevina u punitovačkoj i gorjanskoj općini. Njima je to bio zanimljiv prijedlog i nedugo poslije toga dolaze sklopiti ugovor o pretvaranju krčevina u plodno tlo.

Na prvi pogled uvjeti izgledaju doista zamamno, međutim kada se uzme da na tom prostoru između Tomašanaca i Punitovaca nije bilo ničega: ni kanala, čak ni običnog jarka, samo utabana cesta kroz iskrčenu šumu, a sve okolo samo šikara i poneka bara, samo divljina, i kada se zamisli da su samo došli sa pokojom kravom, izrađenim i mršavim konjem, pokojom svinjom onda to uistinu strašno djeluje. Izgledalo je tako i samom biskupu Strossmayeru koji je na poleđini lista Uvjeta zabilježio ove riječi : Neka se pokuša, ali dvojim da će ti ljudi uspjeti.
Uspjeli su. Hvala im na tome.