U ponedjeljak, 02. listopada, u 68. godini života, napustio nas je član Tradicijske skupine Matice slovačke Josipovac Punitovački, Pavo Labak.
Pavo Labak rođen je 23. lipnja 1955. godine u Josipovcu Punitovačkom. Sa suprugom Mariškom osnovao je obitelj u Josipovcu, gdje je i živio do konca svog života. Zajedno imaju dvije kćeri Ivanu i Rozaliju, te troje unučadi Patrika, Davida i Petera. U životu je radio kao vozač autobusa, a kasnije je vozio kamion. Bio je aktivan član Matice slovačke Josipovac, NK Omladincu Josipovac, član Ekonomskog vijeća u Župi Punitovci, član Mjesnog odbora, Hrvatski branitelj i jedan od najaktivnijih članova Misijskog centra blažene Zdenke Schelingove.
Bio je ponosan Slovak, ponosan na svoje podrijetlo i na svoj Josipovac. Rado ćemo ga se sjećati kao člana Tradicijske skupine koji je sudjelovao na raznim aktivnostima kao što su uređenje izloga na Đakovačkim vezovima, organizacije i sudjelovanja na postavljanju majskog drveta, raznim snimanjima josipovačkih običaja, ali i kao vozača koji nas je vozio na razne nastupe. Pamtit ćemo ga po velikom zalaganju oko josipovačke crkve: zaslužan je za dozvolu obreda vjenčanja, oslikavanje prozora u crkvi, uređenje crkve za Božić i Uskrs, postavljanje Uskršnjeg jajeta, gnijezda i adventskog vijenca ispred crkve, uređenje okoliša oko crkve. Nedostajat će nam na svakoj aktivnosti i u svakoj organizaciji u selu. Našeg dragog Pavu pamtit ćemo kao vedru osobu, „šaljivđiju“, osobu koja je poticala i aktivirala mještane kako bi selo živjelo, kako bi se sačuvalo ono što smo gradili otkad smo ovdje. Znao je reći da „Slovačka me mati rodila, Hrvatska mati othranila“.
Mještani Josipovca Punitovačkog, obitelj, brojni prijatelji i poznanici, oprostili su se od Pave 03. listopada 2023. na mjesnom groblju u Josipovcu Punitovačkom. Oprostili su se od velikog čovjeka koji je u Josipovcu ostavio neizbrisiv trag.
Ovim putem Pavi kao članu Matice slovačke Josipovac upućujemo posljednji pozdrav i zahvalu za svaki doprinos u našoj udruzi i selu.
„Striko Pavo, počivaj u miru“.

Autor teksta: Štefanija Kanisek