Paljenje koliba stari je josipovački običaj koji se danas rijetko može vidjeti u Josipovcu Punitovačkom, ali i dalje živi u sjećanju i ponekoj šali mještana. Koliba je hrpa kukuružnjaka ili slame koja se pali ispred kuće djevojke ili mladića. Nekada se palila povodom zaruka mladih, a budući da se zaruke danas rijetko posebno slave, kolibe se ponekad zapale uoči djevojačke ili momačke večeri.
Nedavno su tako jednom mladiću, čija je bivša djevojka imala djevojačku večer, zapalili kolibu. Ne zna se tko je to učinio — možda netko od mještana, a možda i njegovi prijatelji — ali svi su znali što time poručuju: podsjetnik na prošlu mladenačku ljubav i vrijeme bezbrižnih nestašluka.
U prošlosti su roditelji mladića ili djevojke, ako su znali da bi im netko mogao zapaliti kolibu, često dežurali cijelu noć ispred kuće kako bi spriječili paljenje. Oni hrabriji ustajali bi rano ujutro i pomeli ostatke, nadajući se da će sakriti tragove, no zgarište je gotovo uvijek odavalo da se koliba ipak zapalila.
Iako se čini da su mnogi stari običaji iščezli, oni i dalje žive — možda ne u svakodnevici, ali u sjećanjima, pričama i povremenim gestama koje podsjećaju na prošla vremena. Paljenje koliba u Josipovcu Punitovačkom nije samo sjećanje na starinski običaj, već dokaz da duh zajedništva, šale i tradicije nikada u potpunosti ne nestaje. Običaji se možda mijenjaju, ali ne umiru – oni samo pronalaze nove načine da nastave živjeti među nama.
Autor teksta: Štefanija Kanisek